O monstrumima... (dio prvi)

Autor nickchopper | 18 Maj, 2015
    Bol. Nije mu smetao hladan vjetar koji mu je šibao leđa. Skoro pa ga nije ni osjetio u poređenju sa boli na potiljku glave. Bol, koja je sa  svakim udarom srca dosezala novu jačinu, dovodeći ga do na prag ludila i nazad. 

    Želi pomjeriti ruke, želi osjetiti, stisnuti to prokleto mjesto, ali ne može. One su iznad njega. Zavezane. Osjeti hladnoću metala na svojim zglobovima. I trnjenje prstiju zbog nedostatka krvi. Osjeti i hladnoću kako grebe njegovo nago tijelo. Dolazi sebi. Osjeti kako mu srce sve jače udara i rasplamsava bol na potiljku glave. Pokušava udahnuti zrak, ali nijedan udisaj nije dovoljan. Shvata šta se dešava, pokušava se sjetiti kako je stigao tu, pokušava otvoriti oči... I jednom kada ih otvori, dok mu se sjenice još uvijek navikavaju na svjetlost neonskih sijalica, vidi figuru. 

    Čovjek... Ne, žena... Djevojčica. Nije imala više od osam godina. U crnoj haljinici sa bijelim rukavima, samo je mirno stajala, skupljenih nožica i ruku uz tijelo. Stajala, šutke ga gledala svojim velikim crnim očima. 

    Nasmijavši se otrča negdje iza njega, vičući: "Em! EM!"

    Da, sada se sjeća. Pratio ju je. Od igrališta. Ispod mosta. Do ulaza u napuštenu radnju i onda... Onda bol... Prsa mu se pune strahom, paniči. Gleda gdje je samo da bi vidio da visi, ruku vezanih za gredu iznad, a nogu vezanih za teg ispod njega.

    "Znači uspavana ljepotica se odlučila probuditi." - iz panike ga trznu glas.

    "Gdj.. Gdje sam!? Ko si!? POKAŽI SE!" - prodera se...

    "Ne viči." - nastavi ženski glas, popraćen zvukom koračanja, dok se peta njenih cipela sudarala sa betonom - "niko te neće čuti, nećeš ništa postići time, osim možda što ćeš uznemiriti Maal i isprovocirati mene... A nisi u poziciji da želiš mene isprovociranu i nadrkanu."

    Sada je već ispred njega. Panika jenjava, dok na njeno mjesto se prikrada čuđenje. Naspram njega, u crnom, stajala je Em. Na trenutak je zaboravio na sve i širom otvorenih očiju (i usta) je prelazio preko njene tamnosmeđe valovite kose, zanešene preko jedne strane lica, kroz koju su se nazirale njene jarke plave oči. Pratio je njen lagani pokret rukom kad smjesti bijelu cigaru međ' svoje pune, crvene usne, povuče dim, izdahnu i odmjerivši ga od glave do pete, nastavi više za sebe nego što se njemu obraća...

    "Znači, ovo je takozvani "Monstrum". Kriv za prolivenu krv i obešćašćena tijela tri male curice. Nije te teško upecati znaš? Bilo je dovoljno mahnuti ti mamcem pred očima i već si ga zagrizao."

    "Djevojčica... Iskoristila si je... Kao mamac?" - trzajući se, prostenja.

    "Pa dobro jutro Kolumbo. Molim te ajde mi objasni, kako si uspio to shvatiti?" - razvukavši oštar osmjeh i pokazavši zube, odgovori mu, ponoseći se svojim sarkazmom.

    "Ti, tiii ludačo. Puštaj me! ODMAH!" - bijesno će - "ŠTA SI TI? JEDNA OD ONIH ČUDAKA IZ WARSZAWE O KOJIMA SAM ČITAO!?!"

    U to, djevojčica pritrča do Em, držeći je za rub jaknice, molećljivo pitajući:

    "Mogu li se sada igrati s njim?"

    "Hahahah, ali ja još nisam završila ono što moram uraditi."

    "Ali rekla si da ako te poslušam i dovedem ti ga, da ćeš mi brzo dati da se igram s njim." - još umiljatije, pokazujući svoju želju u krupnim crnim očima.

    "Ah ti lopužo malena, znaš kako ćeš me ubijedit'. Ajde, donesi skalpel i rukavice, imam ideju."

    Djevojčica ponovo otrča iz prostorije, dok Em prođe iza "Monstruma". Zvuk koraka po čeličnim stepenicama bi popraćen osjećajem nokta na njegovim leđima, dok mu para kožu od ramena do boka. 

    "Šta... Šta..." - promuca, ali i ne završi rečenicu prije nego ga prekinu...

    "Psssst! Sad budi pametan i ne dernjaj se mnogo."

    A zatim bol. Na sredini leđa. Osjetio je kako žar cigarete pali njegovu kožu. I dok se još uvijek grčio od bola, stenjući i trzajući se, čuo je brze sitne korake.

    "Ah, tu si. Šta misliš o njegovim ušima? Hoćeš li se moći malo prvo igrati s njima?"

    "Aha. Ali želim nešto drugo kasnije..."

    "Obećajem..." - reče Em, nasmijavši se.

    Djelomično u bunilu, osjetio je kako se strah gomila u njegovim prsima i guši ga. Počinje se tresti. Ne razumije... Ne, ne želi da razumije šta dolazi... Pomislio je da je ovo samo noćna mora. I da se samo treba probuditi. Ali oštra bol ga natjera da, u grču, shvati da je to java. I da je to što osjeti njegova krv, što klizi mu niz vrat i prsa, dok oštrica skalpela prolazi kroz mehko tkivo njegova uha... 

    Urlici! 

    Trzaji! 

    Grč! 

    Suze! 

    I naposljetku, gubitak svijesti...

1 Komentari & 0 Trekbekovi od "O monstrumima... (dio prvi)"

    Die Methodik der in diese Überprüfung einbezogenen Studien war sehr unterschiedlich, umfasste jedoch sowohl subjektive als auch objektive Messungen von Stress und Schlaf. In den meisten Studien wurden keine signifikanten subjektiven Verbesserungen der Stresswerte nach der Einnahme einer Einzeldosis natürlicher oder biosynthetischer Formen von GABA festgestellt. Die Belege für eine längere Einnahme von GABA sind uneinheitlich. In der Studie von Yoshida et al. (2015) wurde in der GABA-Gruppe (im Vergleich zur Kontrollgruppe) in der vierten Behandlungswoche eine Verbesserung der Werte für Gelassenheit und Sorgen festgestellt, nicht jedoch bei einer darüber hinausgehenden Einnahme von GABA. Andererseits verbesserten sich nur einige der subjektiven Schlafwerte, einschließlich Schlafstörungen, Gefühle beim Aufwachen, Beginn und Aufrechterhaltung des Schlafs, Schläfrigkeit am Morgen und Erholung von Müdigkeit, wenn die GABA-Anwendung mindestens eine Woche lang fortgesetzt wurde (Okada et al., 2000; Yamatsu et al., 2013, 2016). Die übrigen Studien zeigten entweder Tendenzen zur Verbesserung oder eine unbedeutende subjektive Verbesserung des Schlafs. Es ist durchaus möglich, dass eine längere Einnahme von natürlichem GABA erforderlich ist, um subjektive Vorteile bei Stress und Schlaf zu erzielen. https://svetka.info/gaba-pareri-romanesc.html Das ist eine wirklich wichtige Grenze, denn Medikamente, die die Barriere nicht oder nur schlecht überwinden können, haben eine viel geringere Wirkung als solche, die sie überwinden können. Morphin zum Beispiel kann die BHS nicht sehr gut überwinden, aber sein naher Verwandter Heroin schon! Beim Eintritt in das Gehirn wird Heroin in Morphin umgewandelt, weshalb Heroin so viel stärker wirkt als Morphin.

    Autor Svetka 03 Jun 2022, 00:33
Dodaj komentar





Zapamti me